четвртак, 28. фебруар 2008.

Seminarski rad "Vodič kroz internet"







Predmet: INTERNET SERVISI






VODIČ KROZ INTERNET

Seminarski rad

Predmetni profesor: dr Dragoslav Perić

Student: Anita Stanojević-Matić 07/32033


SADRŽAJ:


1. Uvod

2. Šta je to Internet?

3. Istorija interneta

4. Kako pristupiti Internetu?

5. Razmena elektronske pošte

5.1. Struktura elektronske poruke

5.2. Outlook Express

5.3. Spam

6. o WWW-u

6.1. Internet Explorer

6.2. Chat

6.3. Diskusione grupe - Newsgroups

6.4. Igrice

6.5. Blogovi

7. Kratak rečnik internet termina

8. Zaključak



1. UVOD

Internet je izvor nesagledive količine informacija, koji se stalno širi i menja. Izuzetan je izvor informacija jer omogućava brzo i efikasno istraživanje bilo koje teme. Ako pitate korisnike interneta zašto koriste internet, nećete dobiti isti odgovor, jer za neke korisnike internet je izvor zabave, za neke izvor informacija, za neke sredstvo komunikacije, za neke sredstvo reklamiranja(prezentacija) itd. Na internetu možete naći podatke o svemu, baš svemu što vam padne na pamet: razne poslovne informacije, muzika, igrice, filmovi, novosti iz raznih oblasti, razne reklame, prezentacije ogromnog broja preduzeća...

Zastupljenost i upotreba interneta je toliko rasprostranjena da firma koje nema prezentaciju kao i da ne postoji, a ko ne koristi internet, osuđen je na neinformisanost jer se danas mnoge informacije pojavljuju samo na internetu.

2. ŠTA JE TO INTERNET?

Internet je, u stvari, mreža koju čine milioni računara iz celog sveta. On nije ničije vlasništvo i nepostoji nijedan centar iz koga se njime upravlja već predstavlja jednu otvorenu informatičku mrežu. Funkcioniše od prilike ovako: zamislite jednu mrežu sastvaljenu od više manjih, međusobno povezanih mreža, gde je svaka nit u stvari veza između neka dva računara. Te manje mreže sastoje se od grupe računara, međusobno povezanih preko servera (server je računar koji je dosta naprednijih performansi u odnosu na obične korisničke informacije). Serveri se dalje međusobno povezuju komunikacionim uređajima poznatim po nazivu ruteri preko telefonskih bakarnih, optičkih, satelitskih t.j. radio signala, formirajući globalnu mrežu, poznatiju kao Internet1. Svakog dana mreža se širi uključenjem novih kompjutera i kompjuterskih mreža.

3. ISTORIJA INTERNETA

Ideja interneta je proistekla iz ideje lokalnih kompjuterskih mreža u pojedinačnim kompanijama koje su omogućavale deljenje resursa i razmenu fajlova i pošte u okviru jedne organizacije. Ovaj koncept je jednostavno proširen na čitav svet.

Nastanak i razvoj interneta je vezan za istraživanje tokom 60-tih godina, kada je agencija ARPA (Advanced Projects Agency) pod upravom Ministrastva Odbrane u SAD, eksperimentisala sa povezivanjem kompjuterskih mreža. Ona je dala pravo pristupa svojoj lokalnoj mreži grupi univerziteta i privatnih kompanija sa kojima je sarađivala u istraživanjima. Izraz internet prvi put se pojavio 1982. godine kada je DARPA (današnje ime te agencije) pustila u opticaj internet protokol (IT). Nadalje, tokom 70-tih godina dolazi sve više do povezivanja univerziteta i institucija, a kako se ukazala potreba i za standardizovanjem prenosa podataka, razvijen je TCP i IP. ARPANET je ugašen 1989. godine. Nacionalna fondacija za nauku NFC je 1985. godine u SAD formirala istu paralelnu mrežu NSFNET iz razloga što je ARPANET bio prilično korišćen i zagušen. Pošto su se superračunari pokazali preskupom varijantom, a rastuća kompleksnost učinila je NSFNET suvišnim, stoga se u aprilu 1995. godine prekida projekat, a mrežu su koristile komercijalne organizacije za elektronsku mrežu i druge namene. Decembra 1971. godine (mada ima izvora koji tvrde da se to dogodilo jula 1970. godine) računarski stručnjak Rej Tomlinson je napisao prvi program za razmenu poruka između dva računara. Razvoj e-pošte zaokružen je 1975. godine kada je programer Džon Vital napisao program „Msg” (od engleskog „message”tj.poruka). Njegov istorijski doprinos sastoji se u genijalnoj ideji da u program uvrsti opciju odgovaranja na poruku, takozvani „Re” (eng.reply). Timoty Berners – Lee, engleski naučnik, 1989. godine predstavlja World Wide Web (WWW), čija je namena da pomogne komunikaciju između ljudi na različitim lokacijama. WWW je vršio revoluciju interneta, međutim, tokom ranih 90-tih znatno se uvećava broj korisnika zbog jednostvanosti korišćenja multimedijalnih dokumenata. Između 1993. i 1996. godine dramatično se promenio način korišćenja interneta.

4. KAKO PRISTUPITI INTERNETU?

Internet je globalni komunikacioni sistem iz prostog razloga što obuhvata čitavu planetu, i iz najmanjeg mesta u jednoj zemlji moguće je uspostaviti komunikaciju za nekoliko sekundi sa osobom koja se nalazi na potpuno drugom kraju planete.

Bez obzira kako ste došli do računara (poklon ili kupovina) gotovo je sigurno da je na njemu već instaliran operativni sistem Windows XP. Postoje razni načini povezivanja na Internet (kablovski Internet, ISDN, Wireless...), ali je u našoj zemlji najzastupljeniji način povezivanja preko telefonske linije modemskim uređajem. Za uspostavljanje veze sa Internetom preko telefonske linije potrebno je da imate sledeće:

  • modem,

  • telefonsku liniju

  • zakupljeno vreme kod Internet provajdera i

  • podešenu dial-up konekciju.

5. RAZMENA ELEKTRONSKE POŠTE

Servis koji je mnogo ranije od World Wide Web-a osvojio srca korisnika je elektronska pošta. E-mail ili elektronska pošta je sistem za slanje poruka između računara u mreži. Prednost elektronske pošte nad konvencionalnom poštom je u tome što štedi i vreme i novac jer pisma neuporedivo brže stižu. Ideja da za nekoliko minuta možete dostaviti tekst, sliku, zvuk ili video snimak bilo kom čoveku na planeti je brza, efikasna i ekonomična metoda za slanje pošte jednom ili većem broju Internet korisnika.

Kada izaberete svog Internet provajdera, potpišete sa njim ugovor o korišćenju Interneta, odmah ćete definisati i vaše elektronsko poštansko sanduče. Ovim načinom, porukama pristupate uvek sa istog mesta. Najpoznatiji program koji se isporučuje u paketu sa Windows XP je Outlook Express kao i Mozilla Thunderbird. Drugi način za korišćenje e-maila je na webmail-u, aplikaciji koja se nalazi na mreži i omogućava korisniku da prima i šalje poruke sa bilo kog kompjutera prikačenog na Internet. Poruke se čuvaju na lokaciji koja je dostupna bez obzira na to gde se korisnik nalazi. Najpoznatiji servisi koji pružaju usluge „besplatne” elektronske pošte su: www.gmail.com, www.hotmail.com i www.yahoo.com. Na njima možete otvoriti nalog za elektronsku poštu popunjavanjem pristupnog formulara. E-mail adresa se sastoji iz dva dela, lokalnog imena i domena, razvojenih znakom “@(et, manki, majmunče...). Lokalno ime je često, ali ne i uvek, ime korisnika. Domen se odnosi na organizaciju, kompaniju ili zemlju korisnika preko koga tu elektronsku poštu primate (to je ili Internet provajder ili neki Internet sajt koji pruža ovu uslugu). Dakle, e-mail adresa mora da se sastoji od sledećeg: korisničkoime@domen. Moja e-mail adresa je: anita.matic@toyota-turing.co.yu.

5.1. STRUKTURA ELEKTRONSKE PORUKE

Svaka elektronska poruka ima sledeće delove:

  • Adresu primaoca To – piše se u adresnom delu. Ukoliko hoćemo istu poruku da pošaljemo na više adresa, onda kucamo spisak tih adresa CC ili kucamo ime liste adresa

  • Predmet poruke Subject – kratak opis sadržaja. Kod primaoca se osim imena (adrese) pošiljaoca i datuma vidi i predmet poruke. Na osnovu tih podataka, primalac odlučuje da li će i kada pročitati neku poruku

  • Tekst poruke – piše se u delu za tekst poruke. Tekst poruke zavisi od toga kome je namenjena. Ako odgovaramo na neku poruku potrebno je citirati deo pisma na koji se odgovar odnosi da bi primalac znao o čemu se radi

  • Prilog Attachment – falj koji se dodaje poruci (prilog). To može biti dokument, radna tabela, slika, prezentacija, program...

5.2. OUTLOOK EXPRESS

Outlook Expess je program za rad sa elektronskom poštom. Zahteva da taj program bude instaliran na vašem računaru. Većina kompjutera ima već instaliran takav program. Program možete startovati iz menija All Programs u Start meniju, nakon čega se pojavljuje osnovni prozor programa.


Slika br.1 Osnovni prozor Outlook Express-a


Prozor je podeljen u više delova:

  • Folders – spisak foldera

  • Contacts – kontakt lista sa adresama

  • Radni deo prozora sa sadržajem izabranog foldera

  • Paleta alata i linija menija

Izgled i sadržaj ovog prozora se može podešavati opcijom Layout iz View menija. Folderi sa liste foldera imaju sledeći sadržaj:

  • Inbox – u ovom folderu se nalazi pristigla pošta

  • Outbox – u ovom folderu se nalaze poruke koje smo napisali i koje čekaju na red da budu poslate

  • Sent items – u ovom folderu se nalaze kopije poslatih poruka

  • Deleted items – u ovom folderu su izbrisane poruke

  • Drafts – u ovom folderu se čuvaju poruke koje ne želimo da pošaljemo odmah ili poruke koje smo započeli a nismo završili. Poruke koje se nalaze u ovom folderu možemo poslati, nastaviti njihovo pisanje ili izbrisati

Klikom na ikonu Create Mail na paleti alata otvara se prozor New Message u kome pišemo poruku. Poruka sadrži zaglavlje poruke i tekst poruke, a svakoj poruci možemo dodati neki fajl (jedan ili više) kao prilog klikom na Attach . Poruku šaljemo klikom na alat Send.

Klikom na dugme Send/Recv na paleti alata obraćate se mail serveru sa zahtevom da vam prosledi sve poruke pristigle na vašu adresu. Ukoliko imate pristiglih poruka, one će se posle kraćeg vremena preseliti u vaš Inbox. Ulaskom u taj folder i klikom na određenu poruku, prikazaće se njen sadržaj.


Slika br.2 Prozor u kome se kreira poruka

5.3. SPAM

Veliki procenat poslatih e-mail-ova je nepoželjan, i zove se spam ili junk mail. Spam se odnosi na masovno slanje neželjenih e-mail poruka velikom broju primalaca. To je najčešće povezano sa e-mail-om, ali važi i za njuzgrupe, instant poruke itd. Spam je popularan za komercijalnu upotrebu jer na jeftin i efikasan način prilazi širokoj populaciji.

Spam često sadrži lažne i krivotvorene informacije. Pošto pošiljalac ostaje anoniman, trenutno ga nije moguće sudski goniti. Spameri se često uzdaju u dobru volju primalaca spama da bi prikupili e-mail adrese za svoje baze podataka. Na primer, može biti poslata poruka u kojoj se zarad podrške nekom programu ili peticiji traže lični podaci primaoca. Često se koriste razlozi poput hitne operacije za obolelo dete, uz lažnu tvrdnju da će neke kompanije ili organizacije uplatiti donaciju svaki put kada vi taj e-mail prosledite dalje.

Preporuke kako da izbegnete neprijatnosti:

  • Ne otvarajte poruku ako ne verujete izvoru sa kojeg vam je stigla

  • Budite posebno oprezni kod datoteka koji stižu u poruci. Ukoliko primite nešto što vam deluje sumnjivo, ili od pošiljaoca ne očekujete attch. Ne otvarajte i obrišite

  • Koristite spam filtere da ne biste gubili vreme brišući nepoželjne email-ove: vidite na http://spam-filter-review.toptenreviews.com

  • Izbegavajte da prosleđujete email-ove u velikom obimu. Imajte na umu da ako postavite vašu email adresu na web sajtu, neko je može pokupiti i dodati spisku email-ova za slanje spama

  • Ne odgovarajte na spam. Ovo će osobi koja šalje spam potvrditi da je vaša email adresa u upotrebi. Automatski odgovori za odsustvo iz kancelarije takođe predstavljaju jednu vrstu problema jer šalju odgovor i na spamove i na prave kontakte.

6. o WWW-u

World Wide Web, ili jednostavno WWW je informacioni servis na Internetu. On se tek pojavi 1993. godine da bi danas sa više desetina miliona WWW stranica predstavljao sinonim za Internet. Prve dve reči „Worl Wide“ označavaju svetsku mrežu kompjutera, odnosno da obuhvata čitavu planetu, tj.da je globalni sistem, a poslednja reč „Web“ označava mrežu, odnosno elektronsku prezentaciju. Slobodnim prevodom mogli bi reći da je World Wide Web grupa elektronskih prezentacija dostupnih na svetskoj kompjuterskoj mreži – Internetu. World Wide web je danas najmoćniji i najfleksibilniji Internet navigacioni sistem koji postoji.

Da bi koristilu WWW, neophodno je da na svom računaru imate instaliran softver za čitanje WWW prezentacija. To danas nije nikakav problem jer se mnogi od ovih softverskih alata dobijaju besplatno, mogu se besplatno preneti sa Interneta na vaš računar.

6.1. INTERNET EXPLORER

Program koji služi za pretraživanje i prikazivanje sadržaja interneta zove se Microsoft Internet Explorer. Ovo je program koji dolazi uz Windows XP, i ako koristite ovaj operativni sistem sigurno ga imate instaliranog na vašem računaru. U korišćenju ovog programa nema nikakve filozofije. To je vrlo jednostavan program, koji je samim tim lak za korišćenje. Možete ga pokrenuti klikom na njegovu ikonu i obično se nalazi u start meniju ili na desktopu.

Na standardnoj paleti Internet Explorer-a, isto kao i kod drugih programa, nalaze se prečice do komandi koje se najčešće koriste.


Slika br.3 Standardna paleta poslova koja se obavlja u programu za pretraživanje Interneta


Namena pojedinih dugmića u standardnoj paleti alata je:

  • Back – vraća vas na predhodnu stranu (korak unazad)

  • Forward – prikazuje sledeću stranu (vredi samo posle koraka unazad)

  • Stop – stopira protok podataka (npr.ukoliko učitavanje strane traje predugo)

  • Refresh – ponovno učitavanje podataka sa neke Web strane

  • Home page – vodi vas na početnu stranicu Internet Explorer-a (obično je to neka vaša omiljena strana, od koje se uvek počinje i na koju seuvek vraća)

  • Search – omogućava pronalaženje sajtova koji sadrže podatke koji su vam potrebni

  • Favorites – omogućava čuvanje adresa vaših omiljenih sajtova, radi kasnijeg bržeg pronalaženja

  • History – omogućava pregled sajtova koje ste posetili i kada niste konektovani (eng.off-line)

Kao što svaka datoteka ili fascikla ima svoju adresu na računaru, tako i svaki Internet sajt ili Internet stranica ima svoju adresu na Internetu. Da biste mogli da pristupite nekom Internet sajtu, morate da znate njegovu adresu. Adresa se sastoji iz tri dela:

  • www. – oznaka za World Wide Web

  • google – ime sajta

  • .com – oznaka vrste sajta

6.2. CHAT

Čet je termin koji se odnosi na interaktivnu komunikaciju ili prostije rečeno virtuelnu komunikaciju između dva ili više korisnika u realnom vremenu na Internetu. Korisnici mogu razgovarati sa grupom ljudi u čet sobama ili voditi privatne razgovore sa prijateljima putem programa za instant poruke.

Četovanje je vrlo neformalan način komunikacije sličan ličnoj konverzaciji i odvija se između dve ili više osoba. Poruke se u četu uglavnom razmenjuju kucanjem po tastaturi, ali se ovim putem mogu slati i audio i video poruke za koje nam trebaju slušalice, mikrofon ili veb kamera. Ova vrsta komunikacije je trenutna i stoga se razlikuje od imejla, koji ne zahteva da primalac i pošiljalac budu prisutni u isto vreme da bi komunicirali.

Postoji veliki broj besplatnih čet programa koje možete naći na Internetu. Naići ćete na veliki broj rezultata pretrage ako ukucate „chat“ u bilo kom pretraživaču. Na primer čet aplikacija kao što je Yahoo Chat na http://chat.yahoo.com/?myHome nudi veliki broj čet soba sa grupama. Korisnici najčešće moraju da preuzmu i instaliraju neki mali program za četovanje i da se registruju kod moderatora, a potom mogu da se uloguju i slobodno učestvuju. Programi za slanje instant poruka, koji korisnicima omogućavaju vođenje privatnih razgovora, prevazilaze popularnost čet soba. Ove čet programe možete naći na Internetu ako u bilo koji pretraživač ukucate „instant message“. Korisnici treba da preuzmu program da bi omogućili sebi slanje instant poruka i sakupili listu ljudi sa kojom žele da četuju.

Mora se napomenuti da u poslednje vreme čet dobija prilično negativan publicitet zbog rizika koji mlađi ljudi preuzimaju kada se upuste u četovanje. Zbog nekih ozbiljnih kriminalnih slučajeva, roditelji često brinu jer postoji mogućnost da deca dođu u kontakt sa pedofilima u čet sobama. Međutim, umesto propagiranja straha ili zabrane upotrebe četa, odrasli treba da osposobe mlade da ostanu bezbedni, sledeći osnovna pravila koja bi recimo podrazumevala da nikada ne objavljujete svoje lične informacije i fotografije, zatim da ako idete da se uživo upoznate sa nekim prijateljem iz čet sobe obavezno povedete i neku odraslu osobu sa sobom itd.

6.3. DISKUSIONE GRUPE - NEWSGROUPS

Newsgroups je diskusiona grupa koja se fokusira na određenu temu. One potiču još iz vremena ranog Interneta, mnogo pre pojave web-a(WWW). Svaka njuzgrupa sastoji se od baze, koja sadrži kolekciju razmenjenih elektronskih poruka. Postoje stotine hiljada njuzgrupa na svetu, a one koje su aktivnije dnevno primaju na stotine novih poruka. Poruke su izdeljene na unose u kojima je prikazano ime pošiljaoca i vreme slanja poruke. Ove grupe se još uvek u velikoj meri koriste, i preko većine servera i pretraživača danas su dostupne većini ljudi.

Njuzgrupe su koristan izvor za pronalaženje informacija. One su plodno tlo za razvijanje diskusije i pobiljšavanje učeničkih debatnih sposobnosti. Njuzgrupe imaju svoja posebna pravila ponašanja koja se zovu „netikete“. Neki korisnici njuzgrupa zloupotrebljavaju anonimnost i šalju uvredljive poruke, ili se ponašaju na nepristojan način, to se zove „flejming“. Kada prvi put pristupate njuzgrupi obavezno pogledajte odeljak sa često postavljenim pitanjima (FAQ), radi smernica o korišćenju. Ovo će vam pružiti pregled osnovnih pravila ponašanja u njuzgrupi, pošto se ona razlikuju od grupe do grupe.

6.4. IGRICE

Više od plovine dece koja koriste Internet igra online igrice. Od toga, 70% u Velikoj Britaniji i 90% u Skandinavskim zemljama prema istraživanjima iz 2003. godine agencije SAFT (safety, awareness, facts, tools)2

Postoji veliki broj različitih vrsta igara, kao što su: arkade, strategije, sportske igre i igranje uloga (RPG). Njih možete igrati sami ili sa partnerom, u uskom krugu prijatelja ili čak sa hiljadu stranaca koji zajedno igraju tu istu igru. Ulaganje u razvoj igrica se znatno povećalo u poslednjih nekoliko godina. Prosečna cena pravljenja jedne igrice 2005. godine bila je 5-7 miliona $, gde se za razvoj nekih naslova izdvajalo po 20 miliona $3. Izveštaj DFC Intelligence predviđa da će prihod od globalne prodaje video igara dostići cifru od 26 miliona $ 2010. godine.

Igranje igrica je više nego zabava, to je aktivnost koja obogaćuje saradnju i u njoj uživaju i deca i odrasli. Igrice podstiču kreativnost i interakciju i igraju važnu ulogu u društvenom i intelektualnom razvoju. Igrice predstavljaju retku priliku da odrasli i deca razmene ideje na skoro istom nivou (međugeneracijska interakcija).

Dok igraju igrice, deca uče da poštuju pravila i da prate uputstva, i na taj način povećavaju sposobnost samodiscipline i autonomije. Slagalice, igre na tabli, avanture i potrage igračima nude mogućnosti za razvoj strategijskog načina razmišljanja i veštine neophodne za rešavanje problema. Druge igrice se mogu koristiti za poboljšanje motornih veština i snalaženja u prostoru kod mlađe dece i u terapeutske svrhe za osobe sa fizičkim nedostacima. Online igrice su korisne za upoznavanje novih korisnika sa tehnologijom i razvijanje interesovanja za informaciono-komunikacione tehnologije.

6.5. BLOGOVI

Reč blog je skraćenica za weblog i odnosi se na online dnevnik koji stvaraju i objavljuju grupe i pojedinci. Pošto blogeri šalju članke i informacije na mrežu, ovaj trend je počeo da zauzima veliki deo online sadržaja njuzgrupa.

Blogovi se načešće vezuju za obične ljude koji pišu o svojim viđenjima sveta i govore o svojoj svakodnevnici. Pošto je popularnost blogova porasla, mnogi sajtovi nude software za kreiranje i objavljivanje materijala. Komentari se mogu ostavljati na svaki unos na blogu, što daje šansu za diskusiju i stvaranje novih ideja. Blogovanje je novi trend u kome korisnici pored komentara i tekstova šalju i video snimke.

Ukoliko imate tehničko znanje i veštinu, možete sami napraviti potpuno ceo svoj blog. Većina ljudi koristi sajtove koji nude alate za objavljivanje materijala u obliku blogova. Kada prvi put otvorite svoj blog, sa centralne Internet strane moći ćete da unosite i menjate tekst. Posetioci vašeg bloga mogu da ostavljaju komentare na vaš sadržaj jednostavnim klikom na dnu svakog unosa. Obavezno obogatite svoje komentare linkovima i slikama. Komande za ove aktivnosti bi trebalo da se nalaze u meniju iznad prostora za tekst u koji unosite svoj komentar.

Blog je odlična šansa da objavite svoja mišljenja i stavove, ali bi možda bilo dobro da koristite pseudonim i zadržite određene lične informacije za sebe. Poštujte autorska prava i nemojte koristiti tuđi dizajn za blog bez pitanja.

7. KRATAK REČNIK INTERNET TERMINA

attached file: („atacd fajl“ – prikačeni fajl) – fajl koji kačimo za neku elektronsku poruku u svom izvornom obliku. Npr., fotografija se može poslati „prikačena“ uz elektronsko pismo. Primalac je dobija u obliku fajla, a ne u obliku pisma, tako da taj fajl može jednostavnije da koristi u daljem radu. Bilo koji fajl sa vašeg računara može se „prikačiti“ uz poštu i dostaviti onome ko ga od vas traži.

bookmark: („bukmark“ – marker) – operacija koju izvodi vaš brauzer, a koja služi da obeležite mesto na Internetu na kome se nalazi neki za vas bitan sadržaj. Kada vaš brauzer „markira“ mesto, on ga ubeleži u svoju memoriju i naredni put tu adresu pozivate iz memorije, odnosno, ne morate da je pamtite ili zapisujete.

browser: („brauzer“ – pretraživač) – kompjuterska aplikacija, odnosno program koji služi za pregledanje Interneta i predstavljanje sadržaja na grafički način. Preciznije, brauzer nam omogućuje da na ekranu vidimo tekst i slike uređene onako kako ih je dizajner prezentacije zamislio.

cc: („karbon kopi“ – Carbon copy) – vašu elektronsku poruku pored onoga kome je direktno namenjena možete na ovaj način poslati i drugim korisnicima. Dovoljno je da iza cc: napišete u nizu njihove adrese i svi će dobiti kopiju poruke. Zgodno za cirkularna pisma.

emoticon: („emotikon“) – mali likovi formirani pomoću znakova na tastaturi koji ilustruju naše raspoloženje. Npr.: smejete se :) ili tužni ste :( . Ima ih na hiljade i stalno se pojavljuju novi. Redovno se koriste u pisanju poruka na Iternetu.

hacker: („haker“) – osoba koja poznaje računar u „dušu“, za razliku od onih koji se zadovoljavaju time da znaju da ga upotrebe.

knowbie: („noubi“) – poznavalac Interneta

link: - istaknuti deo teksta u okviru neke Internet prezentacije koji služi za prelazak na neki drugi sadržaj. Takođe, pojam link označava i vezu sa Internetom (link prema Internetu, Internet link)

moderator: - osoba ili manja grupa ljudi koji upravljaju nekom mailing listom ili njuzgrupom. Moderator odlučuje koje poruke će ići na listu

netiquette: („netiket“) – sistem pravila koje važe na Internetu, odnosno sve ono što se sme ili ne sme raditi na mreži. Internet bonton

newbie: („njubi“) – novajlija, gušter na Internetu. Osoba koja ne zna mnogo o pravilima i mogućnostima mreže i prema kome se iskusni surferi odnose ili pokroviteljski ili sa visine.

8. ZAKLJUČAK

Internet se razvija i raste veoma brzo. Ono što je očigledno je da Internet uzima preimućstvo nad ostalim masovnim medijima, kao što su novine, TV, radio i telefon. Internet postaje osnovni izvor informacija za sve veći broj ljudi, koji sve više zapostavljaju medije kao što su novine ili televizija. Ipak, tradicionalni masovni mediji neće nestati, ali je sigurno da Internet menja gotovo sve što radimo, uključujući komunikacije, učenje, poslovanje, dobijanje raznih informacija, traženje posla, kupovina, čak i zaljubljivanje.

LITERATURA:

[1] Dragan Stojanović, Internet Web Priručnik, Logoa-Art, Beograd 2005

[2] N.Stanković, Internet priručnik, Microcom, Čačak 2002

[3] It vodič, http://www.mingl.org

[4] Vikipedija, http://www.sr.wikipedia.org

[5] www.geocities.com/RainForest/Andes/3775/internet.html?20082

1 Stojanović Dragan, Internet Web Priručnik, Logos-Art, Agencija „Svetionik“, Beograd, 2005

3 Izveštaj DFC Intelligence na http://www.dfcint.com

Нема коментара: